Poetry translated in Montenegrin language

Optička varka

Vjerujem u novi dan

Stari me okivaju dani 

U snove tašte i paradoks

Vjerujem u poslije

Napušta me ono prije

Osjećam se kao stara nerazgrnuta prostirka

Vjerujem u istinsku ljubav

Stara je neosjetno kraj mene prošla

Vjerujem vjerujem vjerujem

Šta ako su prije

Sada

I poslije

Samo optičke varke

Života ljudskoga.

Ovo je kraj 

Ovo je kraj druže moj

Kraj sna o rađanju sunca

Ovo je kraj priče

Koja počela još nije

Ovo je kraj iskušenja

Neprijatnog

Ovo je kraj propalih

Noći bez svjedoka

Ovo je kraj erotičnih

I odloženih poljubaca

Ovo je kraj ljubavi

Koja još došla nije

Ovo je kraj druže moj

Beskrajnog rađanje – smrt kraja 

A ti još čekaš otvorenih očiju

Kraj igre.

Smrt

Mogu da umrem svakoga dana

Biće to smrt bez pogreba

Ali samo jednog dana

Mogu da vidim svoj grob otvoreni

Ovjenčan krunom čempresa

Mogu da umrem samo jednog dana

Biće to tiha i obična smrt

Umrijeti za svoje pleme

Daleko od sebe bez tebe

Tvoje ćutanje u meni budi strah

Gubiš se po putevima neznanim

Ti, kralju moj dragi

Ja, osuđena da čekam te život cijeli

Daleko od sebe i tebe.

 

Baš  kao i juče

Ista sam kao i uvijek

Danas kao i juče

Nikada nijesam shvatala

Kako to ljubav zamire

I kako to ti postaješ

Ti

Ponovo ćeš doći da me zagrliš

Baš kao i juče.

 

Jesen u meni

Dok sam te tražila

U zemljama ničega

Jesen prišla je meni

U mislima mi

Oblaci prekrivaju sunce

A u srcu

Purpurna kiša

Olujne noći

Brišu mi tajnu strast

Obrisi brišu

Jesen bez tebe u mom srcu.

 Prepjev sa engleskog na crnogorski: Tanja Bakić