Odabrana poeziija - Ilire Zajmi

Sarajevske Sveske br. 41-42

prevod Smajl Smaka i Tanja Bakić

PRIŠTINI
U zamagljenim jutrima
Ličiš mi na djevojčicu
Koja je svu noć
Čekala dragog da joj dođe
Pucnjevi siluju tišinu
Na rubu dana, na rubu sive noći
Dok ljubavnici kradimice
Utole strasti po magičnim krevetima
Prištino,
Čujem ti disanje na grudima
jecaj večernjih koraka
Kada ti se slaže na ramena crni veladon
Osjećam tvoju bol porodilje
žilama moje krvi
Leži ranjena, povlači se potrbuške
Domu Štampe, Ulpiani, Sunčevom Brijegu
Dardaniji
I strahujem Prištino
Za jutra, noći, strasti
I strahujem Prištino
Za Slobodu.

JEDNA KAVA

Crnu kavu u bijeloj šolji
Polupospana za jedan sretni dan
Jednu kavu bez šećera da bi zasladila
Jutra koja strašna sviću u dane januara
Kave sa prijateljima u podne
Da bi drugovao cijeli tvrdoglavi svijet
Kavu crnu praćenu duvanom
Da bi savladali brige i da bi se zabavljali
Do ludosti.
Jednu kavu, dvije kave, tri kave
Da bi gušili čežnju
Kad si tužna
Crnu kavu, makiato, espresso
Pirove pobjede da bi slavili.

BALADA O ZAVIČAJU

Izdaleka tvoj glas čujem
Osjećam miris zemlje tvoje.
Među prstima
Tvoju zemlju stežem
Prizori pretvaraju se u tugu
Sjećanja prekidaju mi dah
Pamtim gde sam rođena
U staroj kući
Pokrivenoj kamenim pločama
Znam, zemljo moja!
Ti se nikada nećeš promjeniti
A arheolozi u tebi otkrivat će
Tragove dinosaura.

DOĆI ĆE JEDAN DAN

I doći će jedan dan
Kada ćemo reći sve neizrečene riječi
Tajne koje sam sačuvala više
Nego kralj Salomon svoje blago.
Istine koje sam bila sahranila u dubini svoje duše
Obećanja koja je odnio vjetar
Snove koji su umrli na porođaju
I želje koje ostadoše samo sjene.
I doći će jedan dan
Kada ćeš poželjeti da mi ispričaš sve o sebi
Tražit ćeš tvrdoglavo da se skloniš u moj hram
Da me ne varaš slatkonebeskom ljubavlju
I da mi kažeš da si shvatio ko si Ti
I ko sam Ja.
Tada,
Samo tada ćeš shvatiti
Da ti nikada nisi bio kralj a ja kurtizana.

OPTIČKA VARKA

Vjerujem u novi dan
Stari me okivaju dani
U snove tašte i paradoks
Vjerujem u poslije
Napušta me ono prije
Osjećam se kao stara nerazgrnuta prostirka
Vjerujem u istinsku ljubav
Stara je neosjetno kraj mene prošla
Vjerujem vjerujem vjerujem
Šta ako su prije
Sada
I poslije
Samo optičke varke
Života ljudskoga.

OVO JE KRAJ

Ovo je kraj druže moj
Kraj sna o rađanju sunca
Ovo je kraj priče
Koja počela još nije
Ovo je kraj iskušenja
Neprijatnog
Ovo je kraj propalih
Noći bez svjedoka
Ovo je kraj erotičnih
I odloženih poljubaca
Ovo je kraj ljubavi
Koja još došla nije
Ovo je kraj druže moj
Beskrajnog rađanje – smrt kraja
A ti još čekaš otvorenih očiju
Kraj igre.

SMRT

Mogu da umrem svakoga dana
Biće to smrt bez pogreba
Ali samo jednog dana
Mogu da vidim svoj grob otvoreni
Ovjenčan krunom čempresa
Mogu da umrem samo jednog dana
Biće to tiha i obična smrt
Umrijeti za svoje pleme

DALEKO OD SEBE BEZ TEBE

Tvoje ćutanje u meni budi strah
Gubiš se po putevima neznanim
Ti, kralju moj dragi
Ja, osuđena da čekam te život cijeli
Daleko od sebe i tebe.

BAŠ KAO I JUČE

Ista sam kao i uvijek
Danas kao i juče
Nikada nisam shvatala
Kako to ljubav zamire
I kako to ti postaješ
Ti
Ponovo ćeš doći da me zagrliš
Baš kao i juče.


JESEN U MENI

Dok sam te tražila
U zemljama ničega
Jesen prišla je meni
U mislima mi
Oblaci prekrivaju sunce
A u srcu
Purpurna kiša
Olujne noći
Brišu mi tajnu strast
Obrisi brišu
Jesen bez tebe u mom srcu.

http://sveske.ba/en/content/odabrana-poeziija-ilire-zajmi